Finansijski aspekt poslovanja predstavlja osnov uspešnog poslovanja. Usklađivanje rokova, pravovremena reakcija, analiza i strukturiranje
					imovine i projekata, osnov su za uspešan rast i razvoj bilo kog privrednog subjekta. Navedene usluge omogućavaju Vam tačan uvid u raspoloživost izvora finansiranja, mogućnosti 
					investiranja, uspešno sagledavanje finansijske situacije preduzeća, uspešno planiranje poslovanja, restrukturiranje finansijskih obaveza, i sl. 
					      Zahvaljujući našim uslugama, finansijski deo vašeg biznisa biće siguran i razvojno orjentisan, što će omogućiti ostvarivanje Vaših poslovnih ciljeva. 
					      Finansijski konsalting obuhvata čitav niz usluga iz domena finansija. Omogućava Vam da uspešno pribavljate,
					investirate i koristite raspoložive izvore finansiranja, u cilju povećanja poslovnih performansi preduzeća.
					
 
					      U okviru finansijskog konsaltinga klijentima nudimo sledeće usluge: 
					
					1. Procena vrednosti imovine i kapitala
					2. Procenu vrednosti akcija
					3. Izrada investicionih studija
					4. Izrada biznis plana
					5. Finansijska analiza poslovanja
					6. Ocenu boniteta
					7. Izradu studije o transfernim cenama
					8. Izrada programa finansijskog restrukturiranja i konsolidacije
					9. Analize i izveštaji na zahtev klijenta
					
 
					
      Procena vrednosti imovine, odnosno kapitala predstavlja neophodan korak za donošenje većine važnih odluka menadžmenta pravnog lica.
					 Polazna osnova za svaku procenu predstavlja utvrđivanje knjigovodstvene vrednosti, nakon izvršene finansijske revizije i analize bilansa stanja i bilansa uspeha. 
					 Pravno lice se posmatra kao investicioni projekat koji u budućem periodu treba da ostvaruje pozitivne poslovne rezultate. Primenom razvijenih 
					 ekonomskih i analitičkih modela, moguće je ukazati menadžementu na prednosti i nedostatke, kao i mogućnosti za kratkoročno i dugoročno povećanje vrednosti imovine i kapitala.
					 
					 
      Cena akcija ne predstavlja samo jednostavan nivo cene na finansijskom tržištu, već predstavlja ocenu  poslovanja i 
					efikasnosti upravljanja privrednim subjektom koji je izdao akcije. Inače, akcije predstavljaju finansijske instrumente koji se, obično, izdaju u velikom broju,
					srazmerno kapitalu izdavaoca. Cena akcija praktično odražava kvalitet, efektivnost i efikasnost poslovanja i upravljanja Društvom, i predstavlja kompleksan 
					parametar. Zakonom o tržištu kapitala i Zakonom o privrednim društvima unete su značajne novine u dosadašnji zakonski okvir kojim je regulisano domaće tržište 
					kapitala. Akcionarsko društvo čije akcije nisu uključene u trgovanje na regulisano tržište, ili se akcijama navedenog društva retko trguje, te se smatraju slabo
					likvidnim akcijama, kao minimalna cena po kojim se akcije nude na prodaju (odnosno minimalna ponuđena cena) uvodi se najviša vrednost između tržišne, 
					knjigovodstvene ili procenjene vrednosti akcija. Procena vrednosti akcija vrši se skladu sa odredbama navedenih zakona.
					
      Investicione studije predstavljaju određenu ocenu projekata sa aspekta finansijske opravdanosti, roka povraćaja, 
					tehničke izvodljivosti, ljudskih resursa, obima investicije i drugih kritičnih parametara, bez obzira da li se radi o proširenju aktuelnog posla ili ulasku 
					u sasvim novu investiciju. Investiciona studija, ukazuje na tržišne potencijale planiranih aktivnosti i ocenjuje opravdanost same investicije. Njome se određuje 
					prelomna tačka na kojoj planirana aktivnost ima finansijskog smisla, testira se da li je taj obim aktivnost izvodljiv sa aspekta planiranih kapaciteta i da li na 
					tržištu postoji željena tražnja. Pored toga dobijamo odgovor na pitanje u vezi sa povraćajem investicije, kao i da li je opravdano preuzeti rizik ili postoje 
					sigurniji plasmani koji donose identičan ili bolji prinos na investirani kapital. Takođe značajno je određivanje roka povraćaja investicije, kako bi se odredila 
					ročnost pozajmljenih izvora i kako bi se procenila održivost projekta kroz godine povraćaja. 
					
      Izrada biznis plana se vrši za period od jedne do pet godina i njime se analizira predstojeći poslovni poduhvat. Biznis plan je vrsta elaborata kojim se potencijalnim 
					finansijerima predstavlja određeni poslovni poduhvat.
					      Izrada biznis plana se vrši kada:
					•	Pravno lice traži spoljne partnere(investitore) za dokapitalizaciju - pribavljanje finansijskih sredstava;
					•	Kod ulaganja u novi pogon ili rekonstrukciju starog;
					•	Prilikom pokretanja novog biznisa, tj. otpočinjanja rada;
					•	Kada pravno lice pristupa reorganizaciji i sl.
					•	Kada određeni posao Društvo nije u stanju samostalno da finansira (jednokratni izvozni posao, osvajanje novog tržišta)
					      Biznis plan testira izvodljivost željenih strategija razvoja i rasta, odnosno utvrđuje kritične tačke na putu do željenog cilja. 
					Takođe, kvlitetan biznis plan, ukazuje na mogućnost reagovanja ukoliko se neki od neželjenih scenarija zaista i dogodi. U praksi, projekcije pružaju odgovore na pitanja,
					koji nivo dodatnih sredstava je neophodan da bi	se ostvario željeni cilj. Tačnije, da li dodatna jedinica realizacije istovremeno znači i određenu sumu zarobljenih
					sredstava u zalihama, potraživanjima i iz kojih izvora je to moguće finansirati. Istovremeno, razrađuje nekoliko scenarija, ukoliko buduće poslovanje odstupi od 
					aktuelnih ili očekivanjih trendova i signalizira krajnji finansijski efekat planirane aktivnosti.
					
					
					
       Finansijska analiza predstavlja detaljno ispitivanje finansijskog stanja  i rezultata poslovanja preduzeća kroz analizu prinosnog, imovinskog i finansijskog položaja preduzeća, 
					i  koristi se za ocenu položaja preduzeća i donošenje odgovarajućih odluka. Obavlja se na osnovu finansijskih izveštaja: bilansa stanja, bilansa uspeha, izveštaja o novčanim tokovima,
					 izveštaja o promenama na kapitalu, napomenama, zaključnim listovima, izvodima iz poslovnih knjiga i druge dokumentacije.
					       Finansijska analiza pokazuje efikasnost i delotvornost finansijske politike, kao jedan od osnovnih elemenata upravljanja finansijama preduzeća. Sa druge strane, rezultati finansijske
					analize značajni su za definisanje adekvatne finansijske politike, koja kao sastavni deo ukupne poslovne politike preduzeća, predstavlja osnovu upravljanja finansijama preduzeća. 
					Informacije dobijene finansijskom analizom predstavljaju polaznu osnovu za preduzimanje mera i akcija usmerenih na popravljanje boniteta i trendova u poslovanju i razvoju preduzeća. 
					Na osnovu  rezultata finansijske analize moguće je izraditi predlog mera za poboljšanje poslovanja.
					
      Bonitet predstavlja kvalitativni i kvantitativni izraz poslovne sposobnosti pravnog lica i sigurnosti njegovog privređivanja. Bonitet pravnog 
					lica predstavlja sintetizovanu ocenu o finansijskoj stabilnosti, likvidnosti i solventnosti, strukturi kapitala, profitabilnosti, riziku ostvarenja finansijskog rezultata,
					organizovanosti i rentabilnosti. Bonitet pravnog lica podrazumeva skup materijalnih i formalnih svojstava privrednog subjekta koja ga čine dobrim i sigurnim dužnikom, ali i 
					njegovu materijalnu sigurnost, solventnost, dobru reputaciju u poslovnom svetu, dobru poziciju na tržištu i sposobnost prilagođavanja izmenjenim uslovima poslovanja.
					
       Transakcije među povezanim licima često se nazivaju kontrolisanim transakcijama, jer ih je moguće kontrolisati, odnosno vršiti uticaj na njih, za razliku od nekontrolisanih 
					transakcija koje nastaju između međusobno nepovezanih lica na tržištu. Transferne cene su cene po kojima se proizvodi ili usluge prodaju povezanim licima ili po kojima se vrše 
					usluge između povezanih lica. Transferne cene (TC)pored prodaje roba i usluga, takođe obuhvataju i davanje međusobnih pozajmica i kredita. Osnovna pretpostavka pojave transfernih cena
					je postojanje međusobno povezanih lica, kao i transakcija među njima. Pri tome, povezana lica mogu biti rezidenti iste poreske jurisdikcije ili različitih poreskih jurisdikcija 
					(dve ili više), fizička lica ili pravna lica.
					
					        Značajna karakteristika transfernih cena je da su uglavnom imune na uticaj tržišnih faktora. One utiču na finansijski položaj i rezultat, a time i na osnovicu za oporezivanje 
					 povezanih lica. Ovo je posebno izraženo u prekograničnim transakcijama između povezanih lica koja su rezidenti različitih poreskih jurisdikcija.
					       Izrada Studije o transfernim cenama vrši se u skladu sa:
					•	Smernicama OECD-a za primenu pravila o TC za kompanije koje posluju sa domaćim i međunarodnim povezanim licima,
					•	Pravilnika o TC i metodama koje se po principu “van dohvata ruke” primenjuju kod utvrđivanja cena transakcija između povezanih lica,
					•	Zakona o porezu na dobit pravnih lica u RS
					       Izveštaj o transfernim cenama se dostavlja uz poreski bilans u istom roku koji je propisan za predaju poreske prijave (za pravna lica u roku od 180 dana od isteka poreskog perioda,
					a za preduzetnike do 15. marta naredne godine).
					
       Finansijsko restrukturiranje i konsolidacija predstavljaju značajne usluge naročito u periodima nestabilnosti i finansijske krize, i obično se zahteva od preduzeća koja se nađe u 
					finansijskim problemima, kao posledice pada privredne aktivnosti, pada prihoda i zarade ili prekomernog oslanjanja na finansijska i ostala zaduženja.
					Pod finansijskim restrukturiranjem i konsolidacijom podrazumevaju se značajne promene strukture i visine angažovanih sredstava u privrednom društvu. Ono menja obuhvat i obim
					 poslovanja preduzeća, visinu i strukturu troškova, a može da utiče i na samu organizacionu strukturu preduzeća. Postoje različite strategije poslovnog restrukturiranja preduzeća, 
					 ali su sve grupisane u dve velike grupe: strategije ekspanzije i strategije dezinvestiranja.
					       Finansijsko restrukturiranje i konsolidacija, često predstavljaju neophodne aktivnosti kako bi se preduzeće razvijalo ili kako bi opstalo na tržištu. Program restrukturiranja i 
					konsolidacije se često, kao uslov, javlja  kod reprograma kredita kod poslovnih banaka i fondova, usled teškoća njihove otplate. U tom cilju kreditor, zahteva od klijenta da se 
					obavi finansijsko restrukturiranje i konsolidacija, kako bi uredno servisirao svoje obaveze. U uslovima krize i nestabilnosti u okruženju, potreba za finansijskom konsolidacijom 
					i poslovnim restrukturiranjem raste, usled objektivnih teškoća sa kojima se privredni subjekti suočavaju. 
					
